Gorivost: grupe, klase i terminologija

Fotografija oznake gorivosti koja se koristi na materijalima u gradjevinarstvu

Bezbednost od požara na gradilištima i u objektima u velikoj meri zavisi od vrste materijala koji se koriste i od toga kakva je njihova gorivost odnosno reakcija na požar. Svi građevinski materijali i nameštaj doprinose takozvanom požarnom opterećenju. Intenzitet, priroda protoka toplote, trajanje i temperatura koju dostiže požar posledica su požarnog opterećenja kroz koje se uzimaju u obzir ukupna svojstva građevinskih materijala koji se koriste u izgradnji objekta. Materijali se standardno dele na gorive i negorive materijale, o čemu ćemo govoriti detaljnije.

Gorivost materijala i metode ispitivanja

Standard EN 13501-1 „Požarna klasifikacija građevinskih proizvoda i elemenata zgrade (Deo 1: Klasifikacija na osnovu podataka dobijenih ispitivanjem reakcije na požar)” ima za cilj da definiše usklađeni pristup klasifikaciji reakcije na požar građevinskih proizvoda (uključujući i proizvode koji su ugrađeni u građevinski element), pod nazivom Euroclass. Proizvodi se razmatraju u odnosu na njihovu krajnju upotrebu i podeljeni su u tri zasebne kategorije:

  • građevinski proizvodi (isključujući podne obloge i proizvode za toplotnu izolaciju linearnih cevi),
  • podne obloge i
  • proizvodi za toplotnu izolaciju linearnih cevi (isključeni u ovom članku).

Električni kablovi su klasifikovani po različitim standardima ispitivanja i klasifikacije.

EN 13501-1 takođe određuje metode ispitivanja u odnosu na predviđenu, dok svaka metoda dodatno opisuje principe ispitivanja, pripremu uzoraka i minimalan broj ispitivanja. Za proveru reakcije materijala na požar koriste se sledeće metode ispitivanja:

  • Ispitivanje negorivosti (EN ISO 1182); ovim ispitivanjem određuje se negorivost homogenih građevinskih materijala.
  • Određivanje gornje toplotne moći (EN ISO 1716); kada se ispituje u ovom uređaju, određena masa uzorka sagoreva pod standardizovanim uslovima. Toplotna moć izračunava se na osnovu izmerenog porasta temperature pri čemu se uzimaju u obzir toplotni gubici.
  • Ispitivanje sa jednim gorećim izvorom (SBI) (EN 13823): Ispitivanje simulira gorenje jednog predmeta (kao što je kanta) u uglu sobe. U meri u kojoj je to moguće, proizvod treba da se ispituje u obliku koji odgovara njegovoj krajnjoj upotrebi.
  • Ispitivanje zapaljivosti (EN ISO 11925-2); ovim ispitivanjem utvrđuje se mogućnost paljenja vertikalno orijentisanog građevinskog materijala kada se direktno izloži plameniku pod uglom od 45 stepeni.
  • Određivanje ponašanja podnih obloga pri gorenju korišćenjem izvora toplotnog zračenja (EN ISO 9239-1); ovom metodom se meri vrednost kritičnog toplotnog zračenja – to jest, upadnog toplotnog fluksa na površini podnog pokrivača, gde plamen prestaje da se širi i može da se ugasi.
4 različite fotografije  koje prikazuju različite metode ispitivanja gorivosti - SBI EN 13823, EN ISO 11925-2 i EN ISO 1182

Klasifikacije građevinskih proizvoda - požarna klasifikacija

Prema reakciji na požar građevinski materijali se klasifikuju kao negorivi ili gorivi. Prilikom klasifikacije materijala uzima se u obzir njihov doprinos razvoju požara pre pojave fleš-overa i povećanju požarnog opterećenja u prostoriji u potpuno razvijenom požaru.

„Negorivi” građevinski materijali su oni koji, pod propisanim uslovima ispitivanja, ne mogu da gore ili da doprinesu razvoju požara. To su materijali klase A1 i A2 u skladu sa klasifikacijom prema EN 13501-1.

Treba napomenuti da je materijal klase A2, iako doslovno nije „negoriv”, svrstan u istu „makroklasu” kao A1 jer je njegov doprinos razvoju požara i oslobađanju toplotne energije izuzetno ograničen.

„Gorivi” građevinski materijali su oni koji se zapale pod propisanim uslovima ispitivanja. U zavisnosti od svog doprinosa razvoju požara, dele se na teško gorive (klase B i C), normalno gorive (klase D i E) i lako gorive (klasa F).

  • Klasa F - Proizvodi bez utvrđenih požarnih performansi ili proizvodi koji ne ispunjavaju kriterijume za klasu E. Ugradnja ovih materijala nije dozvoljena ukoliko nisu potpuno pokriveni drugim građevinskim materijalima, tako da je ceo proizvod svrstan u klasu E reakcije na požar. Primeri: ekspandirani polistiren, poliuretan, i jedan i drugi bez retardanata plamena.
  • Klasa E - Proizvodi koji kratkotrajno odolevaju paljenju malim plamenom i ne proizvode veliko širenje plamena. Primeri: mekane vlaknaste ploče, ekspandirani polistiren, poliuretan, oba sa retardantima plamena.
  • Klasa D - Proizvodi koji ispunjavaju kriterijume za klasu E. Dugo odolevaju paljenju malim plamenom i nemaju za posledicu značajno širenje plamena. Čak i kod ispitivanja sa jednim gorućim izvorom (SBI), oslobađanje toplote je usporeno i ograničeno. Primeri: različite vrste drveta, proizvodi od drveta.
  • Klasa C - Ista kao i klasa D, samo što ispunjava više zahteve i nema širenja plamena pri SBI ispitivanju. Primeri: fenolna pena, sendvič paneli sa poliuretanskom penom.
  • Klasa B - Isto kao i klasa C, samo što ispunjava više kriterijume. Primeri: drveno-cementne ploče, drvene ploče tretirane retardantima plamena, sendvič paneli sa poliizocijanuratnom penom.
  • Klasa A2 - Ispunjava iste kriterijume kao klasa B i manje zahtevne kriterijume od klase A1. U potpuno razvijenom požaru ne povećava požarno opterećenje niti ubrzava širenje požara. Primeri: sendvič paneli od kamene vune, gips-kartonske ploče.
  • Klasa A1 - Ni u jednoj fazi požara, čak ni u potpuno razvijenom požaru, ne doprinosi širenju požara i ne povećava požarno opterećenje. Primeri: kamen, cigla, metali, neorganski materijali sa manje od jednog procenta organske materije, izolacioni proizvodi od mineralnih vlakana.

Podne obloge se klasifikuju prema istim klasama kao i građevinski proizvodi, a iza slovne oznake sledi skraćenica „fl” (npr. A1fl).

U tabeli je dat pregled različitih kategorija proizvoda, metoda ispitivanja i klasa gorivosti:

Klasifikacija prema EN 13501-1
Definicija Metoda ispitivanja Građevinski proizvodi Podne obloge
Negorivi materijali Ispitivanje negorivosti i određivanje gornje toplotne moći A1 A1fl
Ispitivanje negorivosti ili određivanje gornje toplotne moći i SBI A2 – s1 d0
A2 – s2 d0
A2 – s3 d0
A2 – s1 d1
A2 – s2 d1
A2 – s3 d1
A2 – s1 d2
A2 – s2 d2
A2 – s3 d2
A2fl – s1 A2fl – s2
Gorivi materijali – veoma ograničen doprinos požaru Ispitivanje zapaljivosti i ispitivanje SBI B – s1 d0
B – s2 d0
B – s3 d0
B – s1 d1
B – s2 d1
B – s3 d1
B – s1 d2
B – s2 d2
B – s3 d2
Bfl – s1 Bfl – s2
Gorivi materijali – ograničen doprinos požaru C – s1 d0
C – s2 d0
C – s3 d0
C – s1 d1
C – s2 d1
C – s3 d1
C – s1 d2
C – s2 d2
C – s3 d2
Cfl – s1 Cfl – s2
Gorivi materijali – srednji doprinos požaru D – s1 d0
D – s2 d0
D – s3 d0
D – s1 d1
D – s2 d1
D – s3 d1
D – s1 d2
D – s2 d2
D – s3 d2
Dfl – s1 Dfl – s2
Gorivi materijali – visok doprinos požaru Ispitivanje zapaljivosti E E - d2 Efl
Gorivi materijali – lako zapaljivi   F Ffl

Dodatne klasifikacije

Pored osnovnih slovnih oznaka za gorivost (A1, A2, B, C, D, E i F), građevinski materijali imaju i dodatne klase u pogledu emisije dima i proizvodnje gorećih kapljica i/ili čestica. Oznake su:

  • „s” nivo emisije dima – određuje brzinu oslobađanja dima i ukupnu količinu nastalog dima, sa vrednostima u opsegu od 1 (bez prisustva/slabo prisustvo) do 3 (visoko prisustvo);
  • „d” stvaranje gorećih kapljica i/ili čestica – određuje stvaranje gorućih kapljica tokom ispitivanja reakcije na požar, sa vrednostima u opsegu od 0 (bez prisustva) do 2 (visoko prisustvo);
Dodatna klasa Nivo
Nivo emisije dima tokom gorenja s 1 Nije prisutan ili je mala brzina/količina emisije
2 Prosečan intenzitet brzine/količine emisije
3 Visok intenzitet brzine/količine emisije
Stvaranje plamenih kapljica i/ili čestica tokom gorenja d 0 Nema kapanja
1 Sporo kapanje
2 Intenzivno kapanje

Za klasu E predviđena je samo potklasa d2. U slučaju klasifikacije veoma gorivih podnih obloga, referentna požarna situacija je malo drugačija. Tokom ispitivanja klasa Dfl, Cfl, Bfl i A2fl, izvor toplote simulira toplotno zračenje požara iz prostorije kroz vrata ka podu hodnika. Naravno, kapanje materijala podnih obloga nije važno. Više klase reakcije na požar takođe ispunjavaju sve kriterijume nižih klasa.

Zaključak: Kada se obavljaju ispitivanja gorivosti građevinskih materijala?

Za većinu objekata, predizgradnja po definiciji uključuje dobijanje različitih dozvola, isto važi i za restauracije, dogradnje, tehničko preuređenje objekata, popravke i druge aktivnosti. Ponekad određena vrsta objekata zahteva dodatno ispitivanje požarnih performansi i ovo pitanje je regulisano zakonom. To uključuje ocenu građevinskih materijala na zapaljivost, gorivost itd. Drugim rečima, promena funkcionalne namene konstrukcije takođe je dovoljan razlog za ispitivanje građevinskih materijala i, ako je potrebno, svrstavanje u drugu klasu reakcije na požar.

< Nazad

 

 

Tehnička podrška kompanije Promat

Javite se našem timu za tehničku podršku ako imate pitanja u vezi sa rešenjima za pasivnu protivpožarnu zaštitu, našim proizvodima i sistemima ili vam treba savet za ugradnju...

Tehnička dokumentacija

Pronađite listove sa podacima o proizvodima, brošure o sistemima, deklaracije o performansama, uputstva za ugradnju i druge dokumente koji Vam trebaju da biste obavili posao. 

60 godina stručnosti

Testirana i sertifikovana rešenja

Globalna servisna mreža