Kako projektirati siguran evakuacijski put?

Čovjek koji se kreće labirintom. Pogled s visine. Ilustracija: učinkovit put za evakuaciju

Siguran evakuacijski put trebao bi vam biti prvi na umu kad započnete s izradom plana pasivne zaštite od požara. Sigurnost od požara prvo se fokusira na sigurnost stanara zgrade. Ako želimo spasiti živote u slučaju požara, moramo osigurati da ljudi imaju vremena i sredstava za evakuaciju do mjesta potpune sigurnosti.

Da bi se to postiglo, bit će potrebno zaštititi određeni izlazni put koji se naziva put za bijeg ili evakuacijski put, definiran kao siguran put (vodoravan ili okomit) kojim ljudi mogu otići s bilo kojeg mjesta u zgradi ili konstrukciji do sigurnog mjesta bez potrebe za vanjskom pomoći.

Sigurna evakuacija ljudi kojima prijeti požar nije jedino što evakuacijski put mora osigurati. On također mora omogućiti brzo i učinkovito spašavanje ljudi od strane vatrogasaca i spasilačkih timova.

Treba uspostaviti različite mjere zaštite kako bi se stvorio učinkovit put za evakuaciju. Izradom vatrootporne konstrukcije oko puta za evakuaciju možete zadržati vatru dovoljno dugo da se ljudi stignu evakuirati. Možda će biti potrebno primijeniti i pozitivan tlak zraka na putu za evakuaciju kako bi se onemogućio prodor dima u slučaju požara.

Znak za izlaz u nuždi u hodniku novoizgrađene kuće

Glavno je načelo u projektiranju evakuacijskih putova: vrijeme koje se osigura za evakuaciju treba premašivati vrijeme koje je potrebno za evakuaciju. Istraživanja pokazuju da je vrijeme potrebno da ljudi primijete požar, poduzmu mjere i evakuiraju se znatno dulje nego što bismo mislili. Zbog toga se evakuacijski put mora moći oduprijeti vatri znatno dulje nego što bi se isprva mislilo.

Evakuacija starijih ili osoba s invalidnošću zahtijeva posebnu pozornost, jer njima treba posebna briga, više vremena ili dodatna sredstva za izlazak. Osim toga, mora se voditi računa o sigurnosti vatrogasnih postrojbi ili spasilačkih timova. Njima mora biti omogućeno postupanje na najsigurniji mogući način u evakuaciji osoba, borbi s požarom i njegovu gašenju radi spašavanja života i očuvanja zgrade.

Razina protupožarne zaštite evakuacijskih putova ovisi o razini opasnosti od požara unutar prostorija. Općenito uzevši, jednostavni prostori koji se sastoje od jedne etaže trebaju posve jednostavne mjere za zaštitu evakuacijskih putova u usporedbi s velikom višekatnicom ili zgradom u kojoj borave ljudi koji se ne mogu brzo kretati, kao što su bolnice, domovi za starije osobe, škole i hoteli. Te složene zgrade zahtijevaju osmišljeniji, provjereni plan bijega s dobro uklopljenim i sigurnim evakuacijskim putom.

Budući da na sposobnost osobe za evakuaciju mogu utjecati dim i vrelina požara, evakuacijski put mora biti zaštićen od dima i plinova.

Osobito kad se požar dogodi u visokoj zgradi, dim se može uzdizati i znatno smanjiti sposobnost osobe da se evakuira iz zgrade te može ozbiljno ugroziti sposobnost prvih interventnih timova da uđu u zgradu i obave svoje vatrogasne i spasilačke aktivnosti. Stubišta ispunjena dimom opasna su područja s velikim potencijalom za nezgode (klizanje, posrtanje i pad, panika ili međusobno sudaranje ljudi).

Uokvireni plan evakuacijskih putova u slučaju požara

S praktične točke gledišta, evakuacijske putove treba smatrati odjeljkom unutar zgrade koji može biti vodoravan (hodnici, prostorije) ili okomit (stube ili, u nekim slučajevima, okna dizala). Stoga ih se mora realizirati pomoću proizvoda i sustava koji jamče određenu klasu otpornosti na požar sa stajališta cjelovitosti (E), izolacije (I) i u nekim slučajevima i toplinske radijacije (W).

Uzimajući u obzir da su evakuacijski putovi često ujedno i putovi ulaska spasilačkih timova, potrebna klasa otpornosti na požar može varirati od EI30/EI60 za jednostavne zgrade do EI90/EI120 za složene ili visoke zgrade. Zidovi i stropovi/podovi moraju imati jednaku ili veću klasu otpornosti na požar, kao i protupožarna vrata i svi prodori instalacija.

Važno je napomenuti da i u konstrukcijama razred reakcije na požar ima temeljnu ulogu kod evakuacijskih putova, uglavnom zbog dvaju razloga:

  • prijevremeno urušavanje dijela konstrukcije, čak i ako se ona ne nalazi uz sam evakuacijski put, može rezultirati potpunim ili djelomičnim uništenjem evakuacijskog puta ili ga učiniti neučinkovitim;
  • osobito u slučaju okomitih evakuacijskih putova deformacija ili čak urušavanje potpornih nosivih konstrukcija može rezultirati nemogućnošću uporabe evakuacijskog puta, čak i ako on nije izravno oštećen.

U nekim je slučajevima, poglavito (ali ne i jedino) kod stubišta za evakuaciju, potrebno održavati predtlak kako bi se izbjegao prodor potencijalno otrovnih, nadražujućih ili opojnih dimova ili plinova. Zato se trebaju upotrebljavati ventilacijski kanali koji su u određenoj mjeri otporni na vatru, često u kombinaciji s opremom ili kanalima za odvod dima.

60 godina iskustva
Ispitana i certificirana rješenja
Globalna servisna mreža