Kad se beton zagrije tijekom požara, u određenom trenutku zagrijat će se i čelična armatura. Betonski pokrov usporava zagrijavanje čelične armature jer je prijenos topline kroz beton relativno spor. K tomu, na temperaturama u rasponu od oko 200 do 800 °C beton sam gubi nosivost zbog unutarnjih mikropukotina i kemijske transformacije (dehidracije) cementne faze. U tipičnom slučaju norme za projektiranje pojednostavnjuju taj postupni gubitak čvrstoće pretpostavljajući za beton graničnu temperaturu od 500 °C.
Za betonske konstrukcije u okruženjima s niskom vlagom i izložene standardnoj (celuloznoj) krivulji požara većina projektnih propisa podrazumijeva da neće doći do runjenja betona. U slučaju ozbiljnijih požarnih krivulja ili izloženosti vlažnom okruženju runjenje betona moglo bi u kratkom vremenu dovesti do gubitka pokrova, što bi moglo rezultirati dodatnim strožim zahtjevima glede temperature same površine betona, a ne čeličnih armaturnih šipki unutar betona.
Kad god je debljina betonskog pokrova nedostatna da održi temperaturu čelične armature dovoljno niskom da se izbjegne urušavanje, ili kad može doći do runjenja betona ili kad je beton sam u lošem stanju, potrebna mu je zaštita od požara. Promat nudi obloge, žbuke i premaze koji su ispitani i ocijenjeni za stupove, grede, zidove i ploče. U slučaju betonske konstrukcije koja se ne runi potrebna debljina proizvoda ovisi o količini nedostajućeg betonskog pokrova na čeličnoj armaturi.
Nakon ispitivanja neovisnih instituta uvijek slijedi ocjena koja određuje svojstva proizvoda za protupožarnu zaštitu u smislu ekvivalentne debljine te adhezije i kohezije zaštitnog materijala. Ekvivalentna debljina ovisi o izloženosti elementa vatri (jednostrano kao kod zidova ili ploča, ili pak višestrano kao kod greda ili stupova) te o zahtijevanoj klasi otpornosti na požar.