Kod pasivne protupožarne zaštite spušteni strop definiran je kao oplata plus bilo kakav nosivi okvir, uključujući ovjese, stege i bilo kakav izolacijski materijal. Spušteni stropovi općenito se ne smatraju konstruktivnim elementom, nego završnom površinom koja skriva unutrašnjost krovne ili međukatne konstrukcije.
Spušteni strop može se izravno dodati konstrukcijskom elementu, može biti ovješen ili samonosiv. Mogućnosti spuštenog stropa u protupožarnoj zaštiti očituju se u njegovu doprinosu vodoravnoj podjeli zgrade na požarne odjeljke ili u nekom njezinom posebnom odjeljku.
Vodoravna podjela zgrade na požarne odjeljke iznimno je važna zbog izbjegavanja širenja vatre i vrućih plinova s poda prema gore, što ljudima u gornjem dijelu zgrade (što je i najopasnije u slučaju požara) osigurava dovoljno vremena da je sigurno napuste.
Postoje različite vrste spuštenih stropova, s različitim mogućnostima primjene i namjene, što može povećati sigurnost zgrade. Pravi odabir temelji se prije svega na klasi otpornosti požarnog odjeljka i namjeni spuštenog stropa (doprinos klasi otpornosti na požar postojećeg elementa ili protupožarni strop), ali jednako i na akustičnim i estetskim značajkama.
Posebno treba pripaziti da se prema Pravilniku o otpornosti na požar i drugim zahtjevima koje građevine moraju zadovoljiti u slučaju požara pravilno odabere strop klasifikacije EI ili REI.
Opće je pravilo da se strop mora ugraditi na način opisan u izvještaju o požarnom ispitivanju ili u klasifikacijskom izvještaju, uključujući sustave ovjesa i učvršćivanja. Štoviše, ukupna površina koju zauzimaju instalacije u odnosu na površinu oplate spuštenog stropa ne smije se povećavati, a otvor u oplati ne smije biti veći od maksimalno ispitanog. Drugim riječima, ako je strop ispitan s jednim rasvjetnim tijelom na svakih 10 kvadratnih metara, isti se postotak mora poštovati i na gradilištu. Ako je strop ispitan bez toga, u njega se ne smije ugraditi nikakvo rasvjetno tijelo. Isto vrijedi i za sva druga rasvjetna tijela ili posebne prodore u stropu.
Spušteni strop može biti kontinuirana oplata ili sustav ploča i rešetki (600 x 600 mm ili 600 x 1200 mm) ili može biti izveden kao jednostavna ploča ili kombinacija različitih proizvoda (poput krute ploče i mineralne vune itd.).
Suštinski postoje četiri osnovne vrste stropova koji se upotrebljavaju kao dio strategije protupožarne zaštite:
Glavna je svrha tih stropova izbjeći širenje plamena na krov i ograničiti doprinos požarnom opterećenju u požarnom odjeljku. Oni se klasificiraju prema lokalnim standardima za „reakciju na požar“. Reakcija na požar odnosi se na gorivost i zapaljivost materijala, tj. njegovu doprinosu razvoju požara.
S te točke gledišta najbolja klasifikacija je: „negoriv“ (kao što je A1 prema Euroclassu ili slično). Klasifikacijski sustav EU-a za građevne proizvode prema EN 13501-1 poziva se na sedam Euroclassovih klasifikacija (A1, A2 i B do F), na temelju različitih ispitivanja i takozvanih referentnih scenarija.
Ti proizvodi ne pridonose pasivnoj protupožarnoj zaštiti, ali se ipak mogu koristiti kao dio strategije protupožarne zaštite.
Stropovi koji su klasificirani samo prema reakciji na požar ne mogu se rabiti za povećanje klase otpornosti na požar elemenata požarnog odjeljka. Stropovi koji se rabe za protupožarnu zaštitu mogu biti negorivi, kako bi se kombinirala protupožarna zaštita i prevencija od požara.
Ti stropovi nazvani još i vodoravnim zaštitnim membranama, imaju sposobnost pridonijeti otpornosti na požar vodoravnih konstruktivnih elemenata do 1 sata, 2 sata ili više (R 30 – R 120). Još konkretnije, otpornost na požar nosivog elementa koji je zaštićen spuštenim stropom može se klasificirati na osnovi temperature unutar šupljine spuštenog stropa ili na samom elementu (u Europi je ispitni standard EN 13381-1, a klasifikacija je prema standardu EN 13501-2).
Te vrste spuštenih stropova uglavnom se upotrebljavaju za zaštitu čeličnih greda koje podupiru nosivu armiranobetonsku ploču međukatne konstrukcije ili podove od betonskih ploča ili u nekim slučajevima i drvene međukatne konstrukcije.
Prednost tih spuštenih stropova jest u tome što su oni zaštitni materijali te se stoga mogu upotrebljavati za zaštitu različitih nosivih elemenata s vrlo širokim poljem primjene. Doprinos otpornosti na požar valjan je samo ako je sustav ugrađen točno kako je opisano u požarnim ispitivanjima, uključujući ovjes (spušteni sustavi), spojna mjesta membrane i zidova / rubnih panela, spojeve i materijale za ispunu spojnica.
Ti stropovi smatraju se dijelom cjelokupnog sustava (krov/ploče + strop) te je požarna klasifikacija valjana samo za cijelu nosivu konstrukciju (identična ili slična onoj koja je ispitivana). Stoga se klasificira cjelokupni sustav koji se sastoji od konstrukcije iznad i ovjesa ili mehanizma za učvršćivanje i na kraju najniže membrane ili stropa.
U tom slučaju strop se definira kao oplata plus bilo kakva nosiva potkonstrukcija, uključujući ovjese, instalacije i bilo koji izolacijski materijal.
Spušteni strop se može izravno dodati konstrukcijskom elementu, može biti ovješen ili samonosiv. Kod spuštenog stropa iznimno je važna visina šupljine (prostor između gornje površine stropa i unutarnje strane bilo kakvog poda, krova ili njegove nosive konstrukcije), a koja mora iznositi barem onoliko koliko i ona ispitana: tu visinu moguće je povećati, ali nikako smanjiti.
Cijeli se sustav krova/međukatne konstrukcije, uključujući i spušteni strop, ispituje s obzirom na njegovu cjelovitost, izolativnost i nosivost (REI) te u odnosu na konstruktivne građevne elemente, maksimalne momente i posmične sile koje ne smiju biti veće od onih ispitanih.
Negoriv ili izolacijski materijal može se dodati u šupljinu ako ista količina (u smislu požarnog opterećenja) nije već uključena u požarno ispitivanje.
U Europi se takvi krovni i podni sustavi ispituju u skladu s EN 1365-2.
Takvi sustavi tipično ostvaruju klasu otpornosti na požar do 120 minuta (REI 120) ili do 180 minuta (REI 180) za armiranobetonske ploče.
VAŽNO: Doprinos otpornosti na požar valjan je samo ako je sustav ugrađen točno kako je opisano u požarnim ispitivanjima, uključujući ovjese (za spuštene sustave), spojna mjesta membrane i zidova / rubnih panela, spojeva i materijala za ispunu spojnica.
Spušteni strop definiran je kao »nenosivi element građevne konstrukcije dizajniran kako bi osigurao vodoravno odvajanje požara«. Spušteni strop ima samostalnu klasifikaciju klase otpornosti na požar te se primjenjuje zbog zaštite od prodora požara odozdo i/ili odozgo. Drugim riječima, ti spušteni stropovi posjeduju unutarnju otpornost na vatru neovisno od bilo kojeg građevnog elementa iznad njih.
Stropovi mogu biti ili spušteni na ovjesima ili učvršćeni izravno na nosivi okvir/konstrukciju ili mogu biti samonosivi stropovi.
U Europi se takvi krovni i podni sustavi ispituju u skladu s EN 1364-2, a klasifikacija je prema standardu EN 13501-2.
Sustavi (spušteni strop + ovjes / pričvrsne komponente) potrebni su kako bi osigurali integritet i izolativnost, neovisno od nosive međukatne konstrukcije (općenito EI 30 ili EI 120). Također, važan je smjer zaštite od požara koji može biti odozgo prema dolje a → b, ododzo a ← b ili obostrano a ↔ b.
Ovi stropni sustavi omogućuju zaštitu instalacija ili zaštitu od instalacija koje se nalaze unutar stropne praznine. Još preciznije, strop treba štititi instalacije u stropnoj šupljini od požara u prostoriji ili hodniku; jednako tako vatrootpornost može biti potrebna kako bi se osigurao hodnik od zapaljenih električnih kabela i drugih instalacija smještenih iza spuštenog stropa.
Klasifikacija otpornosti na požar valjana je samo ako je sustav ugrađen točno onako kako je opisano u požarnim ispitivanjima, uključujući i ovjese (spuštene sustave), spojna mjesta membrane i zidova / rubnih panela, spojeva i materijala za ispunu spojnica.
Strop klasifikacije EI unatoč svojstvima zaprečivanja prolaska vatre i topline prema konstrukciji građevine nikako se ne može smatrati stropom klasifikacije REI. Strop klasifikacije EI ispituje se prema normi HRN EN 1364-2:2002, Ispitivanja otpornosti na požar nenosivih elemenata – 2. dio: Stropovi (EN 1364-2:1999), a strop klasifikacije REI ispituje se pod punim opterećenjem prema normi HRN EN 1365-2- Ispitivanja otpornosti na požar nosivih elemenata - 2. dio: Međukatne i krovne konstrukcije (EN 1365-2:2014) i on štiti nosivost konstruktivnih elemenata građevine.
Kontaktirajte naš tim za tehničku podršku sa pitanjima koja se odnose na rješenja pasivne protupožarne zaštite, naše proizvode ili savjete za ugradnju.
Pronađite tehnički list proizvoda, brošure o sustavima, Izjave o svojstvima, priručnike za ugradnju i ostale dokumente koji su Vam potrebni da završite posao.
