Sve protupožarne pregrade su okomite i vodoravne konstrukcije u zgradi koje čine granicu širenja požara i stoga omogućuju korisnicima sigurnu evakuaciju, a vatrogascima početak intervencije.
Svaki požar započinje malim plamenom koje se zatim širi. Ako ima dovoljno gorivih materijala i kisika, a ne postoje nikakve fizičke barijere da se požar ograniči, on može brzo narasti veličinom i temperaturom te će u konačnici izgorjeti dio zgrade, cijela zgrada ili čak nekoliko zgrada.
Mjere protupožarne zaštite imaju za cilj spriječiti takve scenarije. Teško je kontrolirati količinu zapaljivih materijala u zgradi jer će se uređenje interijera i uporaba materijala u njegovu oblikovanju mijenjati dok je god zgrada u funkciji bez dovoljnog obraćanja pozornosti na protupožarnu zaštitu. Ograničenje pristupa kisika kao protupožarna strategija velik je rizik jer mogu nastati smjese otrovnih i zapaljivih plinova. Zato se širenja vatre zgradom ograničuje podjelom zgrade u požarne odjeljke. Dok vatra hara u jednom požarnom odjeljku, u drugom dijelu zgrade stanari će imati dovoljno vremena za bijeg, a vatrogasci za ulazak u zgradu i intervenciju.
Svaki je požarni odjeljak okružen barijerama otpornim na požar. To znači da su barijere konstruirane i testirane kako bi spriječile širenje požara i vrućih plinova na susjedni požarni odjeljak. Barijere mogu biti:
Okomite i vodoravne konstrukcije koje čine barijeru koja zaustavlja širenje požara općenito se nazivaju protupožarne pregrade. Lokaciju pregrada utvrđuje arhitekt (ili stručnjak za protupožarnu zaštitu) u skladu s propisima o protupožarnoj zaštiti, npr. da se ograniči svaki požarni odjeljak na određenu maksimalnu korisnu površinu ili da se zaštiti put za evakuaciju.
Pregrade moraju zadovoljiti jedan ili više sljedećih kriterija zbog izbjegavanja širenja požara:
Kriteriji E i I trebali bi zaustaviti širenje požara. U slučaju samo zahtjeva “E” (prostorna cjelovitost) temperatura neizložene površine može se povećati bez ograničenja. Ali ako neizložena površina dostigne visoke temperature, materijali u susjednom (neopožarenom) požarnom odjeljku mogu spontano planuti. To bi uzrokovalo širenje požara na taj požarni odjeljak i prije nego što plamen i vrući plinovi prodru kroz pregradu. Kako bi se to izbjeglo, potrebno je ispuniti i zahtjev I “I” (izolacija) za požarne odjeljke, putove evakuacije, podove itd.
U element klasificiran s “EI” ili nosivi element “REI” kroz pregradu može prodrijeti hladan dim jer ispitne norme uzimaju u obzir samo vruće plinove. Tijekom požara vrućina će aktivirati naprimjer materijale koji bubre u prodorima i protupožarnim brtvama te stvoriti nepropusnu barijeru. U fazi prije nego što požar dostigne pregradu hladni dim može prodrijeti kroz pregradu. To u pravilu ne uzrokuje širenje požara. Međutim, dim je uvijek štetan za korisnike zgrade. Širenje dima najbolje se sprečava proizvodima koji tijesno prianjaju jedan uz drugi bez razmaka između njih, po mogućnosti u kombinaciji sa sustavom za izvlačenje dima kako bi se osigurao izlaz za dim bez stvaranja predtlaka.
Postoji nekoliko normi ispitivanja vodoravnih i okomitih pregrada. Svaka ispitna norma povezana je sa specifičnim tipom pregrade.
Nenosivi pregradni zidovi često su zidovi od opeke ili betona, sendvič pregrade ili obloge instalacijskog okna. U nekim slučajevima postojeći zidovi zahtijevaju poboljšanje kako bi postali protupožarne pregrade ili zadovoljili klasu otpornosti na požar koju zahtijeva lokalni propis. Čak bi i nosivi zidovi, kao što su betonski zidovi, trebali biti poboljšani kako bi povećali stupanj otpornosti na požar. Ovisno o konstrukcijskom rasporedu zida, njegova deformacija tijekom požara može biti znatna. Pregradni elementi, osobito protupožarni materijali, moraju pretrpjeti te deformacije kako bi zadržali protupožarnu ulogu.
Zato protupožarne ploče moraju uvijek biti ispitane u relevantnoj namjeni. Završna obrada kao kod testiranja bit će primijenjena u praksi kako bi se osiguralo da se očuva prostorna cjelovitost tijekom požara.
Uleknuće također izrazito ovisi o visini i širini ispitnog uzorka. Prema tome opseg izvještaja o ispitivanju ili certifikata mora uvijek jasno navesti koje su u praksi dopuštene granice visine i širine. U odgovarajućim europskim ispitnim normama maksimalna visina kod protupožarnog ispitivanja obično iznosi 3 ili 4 metra s obzirom na veličinu većine ispitivanih peći. U nekim je slučajevima dopušteno povećati visinu elementa za 1 m iznad ispitne visine ako se udovolji određenim dodatnim kriterijima tijekom protupožarnog ispitivanja. Kako bi se zadovoljili zahtjevi tržišta, veliko povećanje pregradnih zidova može biti ispitano u njihovoj stvarnoj visini u nekim pećima ili se može napraviti kalkulacija temeljena na specifičnim kodovima radi ekstrapolacije do povećanih visina.
Većina pregradnih zidova sadržava prekide, kao što su prodori za cijevi ili kabele koji u cijelosti prodiru kroz zid, ali i prekide na jednoj strani zida, kao što su električne utičnice. Takvi su prodori slabe točke u pogledu vatrootpornosti. Promat zidovi ispitani su zajedno s rješenjima za utičnice te ostale uobičajene prodore i mi nudimo široku paletu penetracijskih brtvi za prolaz kabela i cijevi.
Sve su pregrade ispitane u standardnim konfiguracijama, međutim uvijek postoje razlike između ispitanih uzoraka i primjene na licu mjesta. Neke od tih razlika rješavaju se izravno na licu mjesta inženjerskom prosudbom, ali uvijek je potrebno obaviti specifične testove. Na primjer, uglovi zidova, spojevi između ploča zida i poda, nosači prskalica ili police koje vise na zidu moraju biti protupožarno ispitani.
Svi navedeni „detalji“ imaju ključnu ulogu u protupožarnoj zaštiti i ne smiju se podcijeniti. Već godinama mi smo predvodnici u ispitivanju složenih i konkretnih konfiguracija i možemo dati više rješenja u svakom pojedinačnom slučaju.
U praksi je jedan kritični element nenosivog pregradnog zida spoj pregradnog zida i stropa ili etaže iznad. Taj spoj mora biti izveden tako da omogući određeno kretanje zbog mogućih deformacija pregradnog zida kao i gornje etaže tijekom požara, ali istodobno ostati zatvoren za požar. Mi smo stoga razvili specifična rješenja za gornji završetak zida kako bismo osigurali da se to kretanje omogući te da se vatra ne širi.
Vodoravne pregrade mogu se ispitati na razne načine i to snažno utječe na njihova svojstva u praksi, stoga je potrebno odabrati protupožarni sustav koji je ispitan u konfiguraciji koja odgovara vašim specifičnim potrebama.
U većini nacionalnih propisa o gradnji postoje zahtjevi za “požar koji nastaje odozdo”: širenje iz požarnog odjeljka ispod u požarni odjeljak iznad. U nekim slučajevima postoje i pravila za “požar koji nastaje odozgo”: širenje iz požarnog odjeljka iznad u požarni odjeljak ispod. Obje situacije utjecat će na konstrukciju na različite načine tako da se one moraju posebno ispitati.
Najčešća je vodoravna razdioba na požarne odjeljke koja uključuje:
Kontaktirajte naš tim za tehničku podršku sa pitanjima koja se odnose na rješenja pasivne protupožarne zaštite, naše proizvode ili savjete za ugradnju.
Pronađite tehnički list proizvoda, brošure o sustavima, Izjave o svojstvima, priručnike za ugradnju i ostale dokumente koji su Vam potrebni da završite posao.
